ŽRK
BIHAĆ : HRK KOSAČA 25 : 25
Nakon jučerašnje zaostale utakmice prve lige FBiH u Bihaću
koju je Hrk Kosača odigrala sa domaćom ekipom žrk Bihać, remijem završili
uspješnu polusezonu u kojoj je od planiranih 15 bodova ostvareno 20 i time
nadmašili očekivanja što je za ovu mladu ekipu (prosjek 14 godina) veliki
uspjeh. Poruka trenerice Ivane Džidić koja nije mogla putovati sa svojim
djevojčicama na gostovanje.
Ni
jedan trud nije uzaludan, vrijedi se potruditi da čovjek nešto dobro napravi i
da uspjeh prije ili kasnije ne može izmaći. Ako čovjek strastveno nešto voli,
ako iz dna duše želi napraviti nešto dobro, ništa ga ne može spriječiti da dođe
do cilja. Zapravo, želeći dobro čovjek čak i nebo može dohvatiti. Prema tome,
vrijedi se potruditi, vrijedi učiti, usavršavati se i boriti se, jer se tako
dolazi do rezultata.
( Djeco glavu gore pokazale ste da ste veliki borci ) Čestitam
( Djeco glavu gore pokazale ste da ste veliki borci ) Čestitam
Često se sport koristi u razne svrhe, Hrk Kosača sa svojim
trenerima i kadrom mladi djevojčica ostvaruje velike pobjede na planu sporta, „djevojke iz naših dvorišta“ i „Mi se samo
igramo“ su pokazatelji što je cilj ove mlade ekipe i zato ovaj rezultat pored
drugih rezultata do sada postignutih širom europe je velik. Žrk Bihać : Hrk Kosača 25:25
rezultat koji ne govori mnogo ali imajući činjenicu da je ostvaren na
gostovanju uz veliki pritisak domaćih (suci, delegat) i domaćinski izrežiran
rezultat uz pomoć ovih ne služi na korist samim igračicama niti ostalim
akterima susreta. Hrk kosača je izdržala sve navale emocija i glume i na kraju
dobila čestitke od onih koji dobro poznaju BiH rukomet a pogotovo onaj u ovom klubu. Lijepe riječi na kraju su
pokazali domaćini pokušavajući objasniti
ljepotom rukometa prikazanom od strane gošći i žalom za prošlim vremenima kad
je rukomet u Bihaću dostojno predstavljao ovaj ženski sport. Hrk Kosača
završava ovu sezonu igranja u prvoj ligi FBiH sa velikim uspjehom i sa upitom
kako nastaviti natjecanje u ovakvoj ligi gdje nije sport prioritet nego interes
službenih osoba za osobnim, što ne vodi boljitku ovog sporta a vjerujem da
situacija nije bolja ni u drugim sportovima. Vrijeme je da se poradi na
boljitku sporta , pokušavajući zaustaviti diskriminirajuće elemente izražene
prepuštanjem slobode domaćinima poradi osobnih interesa onih koji Vam jednim
zviždukom oduzmu ostvareni rezultat i pravo da medij sazna kroz rezultat da ste
bili bolji. Slavlje takav odnos pokvari ali ne umanjuje realan napredak ekipa, postaje očit a sve
više čine potonuće ekipe koja nasilno slavi „dobitak“.
Ne čudi poruka trenerice svojim igračicama koje sa svojih
14-15 godina izdržavaju sav pritisak stavljen ovim mladima na pleća. Jedno
veliko iskustvo o sportu kojeg vole iznad svega „uče„ od publike , roditelja koji
nemilosrdice žele pogaziti sav trud,
psovkama i bijesom iskaljujući osobnu nemoć , djeca uče nekulturu osobno od
onih najbližih, možda bi sport bez publike bio manje stravstven a djevojčice bi
više doživljavale igru kao nešto lijepo , pružajući ruku boljem ostajući u nadi
da će i njima neko pružiti ruku.