REMI NA KRAJU

ŽRK BIHAĆ : HRK KOSAČA  25 : 25

Nakon jučerašnje zaostale utakmice prve lige FBiH u Bihaću koju je Hrk Kosača odigrala sa domaćom ekipom žrk Bihać, remijem završili uspješnu polusezonu u kojoj je od planiranih 15 bodova ostvareno 20 i time nadmašili očekivanja što je za ovu mladu ekipu (prosjek 14 godina) veliki uspjeh. Poruka trenerice Ivane Džidić koja nije mogla putovati sa svojim djevojčicama na gostovanje.

Ni jedan trud nije uzaludan, vrijedi se potruditi da čovjek nešto dobro napravi i da uspjeh prije ili kasnije ne može izmaći. Ako čovjek strastveno nešto voli, ako iz dna duše želi napraviti nešto dobro, ništa ga ne može spriječiti da dođe do cilja. Zapravo, želeći dobro čovjek čak i nebo može dohvatiti. Prema tome, vrijedi se potruditi, vrijedi učiti, usavršavati se i boriti se, jer se tako dolazi do rezultata. 
( Djeco glavu gore pokazale ste da ste veliki borci ) Čestitam

Često se sport koristi u razne svrhe, Hrk Kosača sa svojim trenerima i kadrom mladi djevojčica ostvaruje velike pobjede na planu sporta,  „djevojke iz naših dvorišta“ i „Mi se samo igramo“ su pokazatelji što je cilj ove mlade ekipe i zato ovaj rezultat pored drugih rezultata do sada postignutih širom europe  je velik. Žrk Bihać : Hrk Kosača 25:25 rezultat koji ne govori mnogo ali imajući činjenicu da je ostvaren na gostovanju uz veliki pritisak domaćih (suci, delegat) i domaćinski izrežiran rezultat uz pomoć ovih ne služi na korist samim igračicama niti ostalim akterima susreta. Hrk kosača je izdržala sve navale emocija i glume i na kraju dobila čestitke od onih koji dobro poznaju BiH rukomet a pogotovo onaj  u ovom klubu. Lijepe riječi na kraju su pokazali domaćini  pokušavajući objasniti ljepotom rukometa prikazanom od strane gošći i žalom za prošlim vremenima kad je rukomet u Bihaću dostojno predstavljao ovaj ženski sport. Hrk Kosača završava ovu sezonu igranja u prvoj ligi FBiH sa velikim uspjehom i sa upitom kako nastaviti natjecanje u ovakvoj ligi gdje nije sport prioritet nego interes službenih osoba za osobnim, što ne vodi boljitku ovog sporta a vjerujem da situacija nije bolja ni u drugim sportovima. Vrijeme je da se poradi na boljitku sporta , pokušavajući zaustaviti diskriminirajuće elemente izražene prepuštanjem slobode domaćinima poradi osobnih interesa onih koji Vam jednim zviždukom oduzmu ostvareni rezultat i pravo da medij sazna kroz rezultat da ste bili bolji. Slavlje takav odnos pokvari ali ne umanjuje  realan napredak ekipa, postaje očit a sve više čine potonuće ekipe koja nasilno slavi „dobitak“.

Ne čudi poruka trenerice svojim igračicama koje sa svojih 14-15 godina izdržavaju sav pritisak stavljen ovim mladima na pleća. Jedno veliko iskustvo o sportu kojeg vole iznad svega „uče„ od publike , roditelja koji nemilosrdice  žele pogaziti sav trud, psovkama i bijesom iskaljujući osobnu nemoć , djeca uče nekulturu osobno od onih najbližih, možda bi sport bez publike bio manje stravstven a djevojčice bi više doživljavale igru kao nešto lijepo , pružajući ruku boljem ostajući u nadi da će i njima neko pružiti ruku.